Suradnja s knjižnicom Marina Držića

Dječji vrtić Iskrica u svom odgojno-obrazovnom radu njeguju suradnju s vanjskim ustanovama, osobito sa ciljem obogaćivanja programa za djecu. Kroz ciklus radionica "Glazbene priče" u suradnji s knjižnicom Marina Držića, djeca skupine Puž u ovoj pedagoškoj godini upoznaju različite instrumente, glazbenike te se i sama okušavaju u muziciranju. S obzirom na doživljeno, djeca s nestrpljenjem isčekuju svaku sljedeću radionicu. Oragnizatorice susreta, knjižničarke Đurđica i Romana, osobitu pozornost pridaju pripremi svakog druženja, na kojima pričom, slikovnicom i dramatizacijom uvode djecu u svijet glazbe, a cjelovit doživljaj zaokružuju tematskim radioničkim aktivnostima. Djeci je osobito zanimljivo „pecanje slikovnica“, redovita aktivnost kroz koju biraju slikovnice za posudbu i postaju „čitatelji koji iz knjiga uče i razvijaju mozak“ (Lucija) i koji „iz knjiga uče što je dobro, a što ne“ (Teo), za koje su „priče zanimljive i možeš maštati“ (Eva) i kojima „priče pomažu da se smire, a u nekima baš uživaju“ (Maks).
 
 
 
Uz to, kroz ovu se suradnju otvaraju brojne druge prilike za nova znanja i iskustva. Tako je 5. veljače susret posvećen upoznavanju s različitosti. Radionicu je vodila voditeljica Valentina iz Tiflološkog muzeja, koja je djeci na razumljiv i zanimljiv način približila sljepoću i slabovidnost. Djeca su imala priliku pisati Brajevim pismom, koje opisuju kao „točkasto pismo koje smo pisali iglicom na papiru. Papir smo stavili u podmetač s kvadratićima. U kvadratiće smo iglicom pikali slova. Kad smo okrenuli papir bila su kao mala brda i tako smo ih dodirivali i čitali kao slijepi ljudi“ (Lota). Također, kako bi im se približilo što znači ne vidjeti, djeca su se našla u ulozi slijepe osobe i kretala uz pomoć bijelog štapa ili u ulozi pomagača koji pomaže slijepoj osobi u snalaženju i kretanju po prostoru: „To baš nije lako jer moraš paziti da ne udariš u nešto“ (Karla); „Bijeli štap ti pomaže da vidiš kad si slijep“ (Vigo). Kako bi spoznala kako slijepe osobe prevladavaju izazove u svakodnevnim situacijama, poput igre, imala su priliku zaigrati igru loptom, bez gledanja: „Slijepe osobe slušaju i slijede zvuk lopte. One se igraju zvučnim loptama. Čini mi se da su u lopti zvončići.“ (Ena). S obzirom na radoznalost i interes djece, s voditeljicom radionice dogovoren je nastavak druženja i učenja u Tiflološkom muzeju.
 
 

 
Tekst: Vesna Stojanović Hauser, odgojiteljica savjetnica

Ispiši stranicu